Turistička zajednicaVukovarsko-srijemske županije

   

Gastronomija

Okusi zlatnu Hrvatsku

Kuhinja istoka Hrvatske začinjena je ljepotama i mukama stoljetnih povijesnih događanja, kolopleta života starosjedilaca i doseljenika, utjecaja osvajača i susjeda. Kuhana na tihoj vatri svakodnevnog života, godišnjih i životnih običaja sela, gradskih i plemićkih novotarija, zamirisat će svakom putniku namjerniku arhaičnošću prapovijesnog ražnja, jednostavnošću i domišljatošću seljačkih jela, prehrambenim ostacima osmanlijskih agovanja, gurmanskim blještavilom Austrougarskog carstva i švapsko-mađarskim dunavskim kulinarskim posebnostima. Zato nije čudo da će vas nadaleko poznatom slavonskom gostoljubivošću dočekati s pečenim prasetom na ražnju, trgancima sa sirom i čvarcima, domaćim kvasnim kruhom, kulenom i paprenom kobasicom slavonske autohtone svinje fajferice. Naći ćete ovdje i podunavske muške specijalitete iz kotlića poput fiš paprikaša ili čobanca, sušenog šarana ili onog na rašljama, a sve dobro začinjeno domaćom mljevenom paprikom. Nećete se niti snaći, a već će se pred vama pušiti čuveni iločki ćevap turskog naziva i mađarskog umaka i kao dukat žuta bazlamača s crnim pekmezom od šljiva. A o čuvenom podugačkom nizu jela od kokošje čorbe s domaćim rezancima do listarića, masnica i kirbajskih kolača da i ne govorimo. Naravno da će vam sve ići u slast, jer vam nisu dali jesti, a da prije niste s njima iskapili čokanjčić mirisne šljivovice za dobar tek. I dok vi kroz hranu upijate svu dobrotu i pitomost ovog kraja, domaćin će s vama razmjenjivati zdravice s čuvenim vinima blagih obronaka Fruške gore, koja baš na ovom mjestu grli široku Panonsku nizinu.

Zanimljivosti

Slavonija slovi kao regija u Hrvatskoj u kojoj se oduvijek najviše jede i to posebice meso. Jeste li znali da se meso do polovice 20. stoljeća jelo svega dva puta tjedno – samo četvrtkom i nedjeljom? Tko bi rekao da je u prošlosti Slavonac bio uglavnom više gladan nego sit, te je u nizu životnih i godišnjih običaja tražio priliku da pogosti i sebe i svoje goste. Znate li da su u nekim dijelovima Slavonije županijske vlasti zabranjivale seoske gozbe, okrivljujući ih za siromašenje sela?

Slavonac je uvijek cijenio svakog gosta. U prošlosti je svaka kuća, ma koliko skromna bila imala posebnu sobu za gosta. Za goste se čuvalo najbolje posuđe, najkvalitetnije meso, ali i namirnice poput jaja i kajmaka. U Slavoniji su jednom godišnje od svete Kate do Božića klali svinje za smok paleći im dlaku slamom i trančirajući ih s leđa. Od svinje se nije ništa bacalo, osim papaka, iskoristio se svaki dio. U prošlosti je seljacima šećer bio dostupan u malim količinama pa su se pravili kolači od prirodnih zaslađivača poput štrudla od bundeve turkinje, šećerne repe ili sezonskog voća, medenjaka od meda šećerne repe, jednostavnih kolača s pekmezom od šljive, a poseban specijalitet je bio kompot bez šećera – od sušenih šljiva ili listića sušene jabuke i kruške, odnosno turšija od krušaka divljaka ili miholjača. Jeste li znali da su kulen, kulenova seka i kobasice zapravo sirovo, osušeno meso, a da se od čvaraka i svinjskog sala prave izvrsni kolači - čvarkare i salenjaci?

Što posjetiti?

Sve najljepše od prirode na slavonsko-srijemskom stolu spremljeno je na najfiniji način i posluženo s najviše ljubavi. U ruralnom ili urbanom okruženju, na seoskom domaćinstvu ili u gradskom restoranu, slavonsko-srijemski gastro užici vrhunski su doživljaj. Kušajte kulen u kušaonici kulena u Bošnjacima. Uživajte u raskoši voćnih proizvoda na tematskom Putu voćne kapi. Iznenadite se fišem bez kosti u Iloku i neotkrivenim specijalitetima od riječne ribe. Nagradite se slatkim, a zdravim – slavonskim medom.